Katil

Katil uze svilene mahrame od hanuma pobožnih presiječe pogledom ko sječivom plač djeteta i molitvu starca. Mržnja dio njegovog poroka časa neobuzdana u utrobi vrtloga. Pjesma se njiše njegova nad kamom krvavom dok mu se smijeh kotrlja niz pleća vonjava. Zajeca prag i bešika oskrnavljena.

Nastavi čitanje →

Haram

Haram je uzimati moje snjegove iz moje avlije kiše proljetne. Haram je gaziti trave pokisle, buditi ptice usnule. Haram je svjetlost trpati u zindane kamenih duplji i ćuprije lomiti dabrova riječnih. Haram je oholost zidati u molitvene tespihe, pjevati na tuzi pravednika i sjediti na plećima prognanika. Haram je koračati sunčevim zrakama kada te grbava…

Nastavi čitanje →

Početak

Otpočinjem u nadahnuću stezati kapi rose. Rasušena pustinja sunčevim smijehom. Ukraden od žege znoj deva. Razasuti horizonti poglede šibaju. Otpočinjem na poprištu sablasnost utkat u pokoru. Vječitost između mene i prašine korak naprijed nazad dva. Opet početak uvlačim u krug kletve i pokore.

Nastavi čitanje →