<body>

Azem Gvozden - Vrata Apokalipse
23.10.2010.

Od vremena podaren

(velikom prijatelju)


Čovječe
što te dobrota
raširi u gromadu
sjedini te sa stvarnošću.

A u govoru ti riječ,
što vrata od čelika otvara.

Htio bi da podijeliš
ono malo duše
kad te bezgriješni
blagosivaju.

Ti si biće
u mladost utkano
rašireno u vizijama
svojim ljudima
svome gradu.

Čovječe
od vremena podaren
kad snuješ snove za druge
da dodirnu blagostanje,
da se uzvise i porastu
do zvijezdanih staza.

Ti si strelica putokaza
što doziva vidike
u njedra dobročinitelja.

23.10.2010.

Katil

Katil uze
svilene mahrame
od hanuma pobožnih
presiječe pogledom
ko sječivom
plač djeteta
i molitvu starca.

Mržnja
dio njegovog poroka
časa neobuzdana
u utrobi vrtloga.

Pjesma se njiše njegova
nad kamom krvavom
dok mu se smijeh kotrlja
niz pleća vonjava.

Zajeca prag
i bešika
oskrnavljena.

23.10.2010.

Ašikovanje

Daruješ mi
penđere
noć toplu
nježno šaputanje
i uzdah.

Daruješ mi
ruku u ruku
poljubac u obraz
i nedirnute usne.

Daruješ mi
srce,
pjesmu,
nevinost ljubljene,
sevdah,
dušu što grije.

Daruješ mi
sebe,
pupoljak
što rascvijetava
mojom žudnjom.

19.10.2010.

Haram

Haram je uzimati
moje snjegove
iz moje avlije
kiše proljetne.

Haram je gaziti
trave pokisle,
buditi ptice usnule.

Haram je
svjetlost trpati
u zindane
kamenih duplji
i ćuprije lomiti
dabrova riječnih.

Haram je
oholost zidati
u molitvene tespihe,
pjevati na tuzi pravednika
i sjediti na plećima prognanika.

Haram je koračati
sunčevim zrakama
kada te grbava sijenka proklinje.

19.10.2010.

Pred tvojom dušom

Darovan pobožno,
naslonjen na kamen
tvoga uzglavlja.
Ne trepnuh,
uzdahnuh
pred tvojom dušom.

Svjedoci,
humke
paganskih nedjela.
sanjaju presvijetle kosti.

Nur razliven
poljanom svijetova.

Ušla tihost
ovom svetinjom
nit kletve
nit jauka.

Još samo
tren ovaj
da udahnem
na sred poljane
ja i Vi
svijetlost, molitva.
nema kletve,
a nema jauka.

19.10.2010.

Lažu Nas

Lažu nas
da će upaliti svijetlo
u ovoj svjetiljci,
da će dobrotu zanjihati
u ovoj kolijevci.

Lažu nas
da će nam dostojanstvo vratiti,
da će nam pozlatiti
dane turobne.

Lažu nas
da će zasaditi
želje naše u blagostanje,
da će dječije maštanje
biti igranje.

Lažu nas...

16.10.2010.

Vrelo Bosne

Ovdje je ispunjenje
dražesnog trena
kad se klokotom
iz postelje budi hladna,
zove me iz sna,
zove me iz buđenja
i ode iz oka,
i biva.

Ovdje su ruke
uronjene u tvoju dušu
da ti malo čednosti uzmu,
a tu si vragolasta.

Ovdje su
mostovi
tebi u zijaret,
a tu si blažena.

Ovdje ti
vrbaci sviraju,
a aleja pjeva
drvoredi poklonjeni
tvojoj ljepoti,
a tu si ponosita.
Ode ti
kroz šehere
noseći vijekove,
a ostavljaš
biserno oko.

Uvijek si Bosna.
I svugdje

16.10.2010.

Molim te

Molim te
dlanovima
otapaj
ledene brijegove
i ledenice
ispod košulje.

Molim te
zasadi
sunčeve zrake
nježno pomiluj oblake
prijestioničare nebeske.

Molim te
putokaze označi
posrnulim djeliocima
da gladna
ne bude vijavica.

16.10.2010.

Početak

Otpočinjem
u nadahnuću
stezati kapi rose.

Rasušena pustinja
sunčevim smijehom.

Ukraden od žege
znoj deva.

Razasuti horizonti
poglede šibaju.

Otpočinjem
na poprištu
sablasnost
utkat u pokoru.

Vječitost između mene
i prašine
korak naprijed
nazad dva.

Opet početak
uvlačim u krug
kletve i pokore.

08.11.2008.

Jezero u srcu

Ujezeri se u moje srce
tuga ko duga
što nebo veže
i steže misli,
zauzda ih
od lutanja.

Ujezeri se u moje srce
kletva i grijeh,
duša pije smijeh
očiju krvavih,
shrvanih
pogledom izmaglenim.

Ujezeri se u moje srce
strah što ledi dah
kad se kamen topi
što hropi
kao čudovište.

03.11.2008.

Lažno blagostanje

U meni umilna taština,
ugasli nur dana
Budućih...
Zasjenjen dah, bez radosti.
Mezarja
samo kosti
očeva i djedova.
A krv rastočena
u bijes,
bunilo
kad se od duše
odrunilo
previše sjete i smijeha.

A oni...
Noć traže
mjesečine pun
da tabane zagriju
i da zabiju.

Očajni vrisak
u stisak
dlanova.

A gdje su medene riječi?

Iz njihovih glasnica
kad pucaju k'o žica
od naprezanja
da li po radi zezanja
vrte našu tugu
na prstu malom
još ostalom
od ugriza
podivljalih zvijeri.

Kroz pogled u zemlju zbija
i želja živa što je bila živa
umire.

Htjenjem vizionara,
lažnih sanjara
što se uzdigoše
u nemoći – iznad moći.

A oči opasala magla
neukih.

Dlanovima tapštu blagostanju,

U svom neimanju
razdjeljenji
između zemlje
i neba,
a treba im
samo kora hljeba
i miljenika čvrstog
obećanje
za lažno
blagostanje.

01.11.2008.

Vi...Bošnjaci

Kako opisati
vrijeme ovo
kad mi
Bošnjacima, nama
otimamo dušu
i plač u suzama.

Kako reć brat
bratu brate
kad nam braća
uskrate
govor, želje i htjenje.
Oni ko Bogom dati
da nas ularom vode,
oni ko znamenje.

Oni uzimaju zbog svog ega,
pomalo od svega
Svijet u njihovom pogledu
prostranstvo.
Sve je njihovo.
A naše dostojanstvo
ko izgnanstvo
počiva ispod njihovih stopala.

Čega se boje?
Ničega,
oni imaju svega.
Za njih je fukara, bijeda
ko greda,
na kojoj mišiće razvijaju,
pogrdne šale zbijaju
na račun nas
što im udobne
fotelje njihamo.

Mi, bijeda
što crno ispod nokata gutamo
što plutamo
u zjenama njihovim.

Kako opisati vrijeme ovo
kad mi Bošnjacima, nama
glave bismo skidali,
a u nama naša zloba
ko globa Bogom data,
A ne bismo iz inata
rane vidali.

Da li vam je savjest čista
dok zrikavci sviraju
ubogi, gladni,
prebiraju
smetljišta.
Vi imate sve
oni ništa

Oni Bošnjaci
Vi Bošnjaci

31.10.2008.

Otrovana zemlja

Na kamenu mahovina
žuti, umire.
Ispod truhlog panja
ni izvor ne izvire
Na zemlji nit staza
nit putokaza.
Kuda da hodimo
ima li izlaza?

Nit noć nije
ista kao prije:
mrklija,
tamnija...
strašnija.

U dušama se strah zbija,
noć oko tijela uvija.

Mač u zemlji
Ko oganj gori.
Starac se Bogu
Za iladž moli.

Nit pjesma cvrčaka
nit sna hrčaka.

A krtice na zemlju
Kosti izbacuju
kako nam pagani
zemlju truju.

Pagani oni
ruku dugih,
grabe sebi
od drugih.
Zametaše staze
i kosti gaze.

Kuda plovi ova lađa?
Bože...
ovoj zemlji
ima li iladža?

30.10.2008.

Zvijeri ili ljudi

Na kamenu
vrijesak smrdi
zvijeri...
ili ljudi?

Na kamenu
u vremenu
smrad odiše;
ljudi manje,
zvijeri više

Na kamenu
krvava se kama sruši
i obruši
tijelom trava

Na kamenu
vrijesak smrdi
i lomi se kamen tvrdi
ko su zvijeri
a ko ljudi?

02.04.2008.

Ovozemaljski plodovi

Gdje su mi prsti
Uronuli
U mokroj crnici
Gdje su mi oči
Kad su pogledi
U tamu utonuli
Gdje mi je duša
Što se u smislu izgubi
Gdje su mi ruke
Šo ih strah izludi
Gdje su
Ovozemaljski plodovi
Što tijelo ne odoli
Da se osladi
Grijehom okadi
Gdje je mir i smiraj
Gdje je raj za dušu
Da li će stvoritelj
Blaženstvom da je prosvijetli.

02.04.2008.

Ocu

Moja vječita inspiracija
ideal življenja
usmjeritelj moje ljudskosti
dar tvoj
meni
al za kratko biješe.

Kako se istrgnuh
iz moje mladosti
malo ti lik pamtim
a riječi ……
Riječi ostaju kao ti
kao putokaz

Govorio si
Sine
Život je kao medalja
ima lice i naličje
hod je mukotrpan
al hodat moraš
Govorio si
U tuđem dobru sreće nema
Pomozi čovjeku kad je tužan
veseli se s njim kad je vesel

Nedaj da te obuzdaju strasti
nemoj u iskušenje pasti
da budeš igračaka umeta
Nedaj da te potežu za svoje
Nedaj
Uspravno hodaj
Gledaj
u oči smjelo
nek ti bude djelo
na dugom glasu
dijeli
daruj
nudi
Sine
Čovjek budi.

01.04.2008.

Ostani

Ostani makar malo
u uglu moga srca
ostani makar tren
u zjeni moga oka
ostani jedan život
u mom životu
ostani do smrti
u mom stihu
u mojoj pjesmi


1984. Almanah  (Čuvari zvijezda)


31.03.2008.

O njima...

Ti koji dušu prazniš
riječima
nemirom u snovima
ljubiš praskozorja
Sebična slugo
vlastitog ega

Razum ti rastočen
u duplji
gdje ti zloba
obitava

Ukrotitelju vremena
Uništitelju sjemena

Hoćeš li ustuknut
pred čašom
što ti vakum
zbija u dušu

A kad ti oteče
pogana krv
tad rahat
zaspat će i crv.

31.03.2008.

Molitva duše

Bože
Evo u dermanu duše
Raspolovljen na ovom svijetu
Ka onom vječnom

Da li s mojim grijesima?

Kakvo imam pravo
Dodirnut sedždu
A želim molitvu uputit
Tvojoj milosti

Bože
Ne znam koliko je moja duša nečista
Koliko um rastočen
I hrđav.
Koliko misao kriva
I riječ bahata.

A čujem srce
Ko otkucaj sahata
I njegovu želju
Da na sedždu ti pada.

Bože
Pokaži mi put
Gdje se ubiru dobra djela
Gdje se tvoja milost razlijeva
Gdje oprosti caruju
Gdje se tvoja milosrđa daruju
Gdje meleki miluju
Voljom tvojom
Čiste – nečiste duše
Gdje puše dah
Ljubavi tvoje.

Bože
Čelom ti na sedždu padam
Očisti od grijeha
Tijelo moje...

31.03.2008.

Moje ulice

Odoh i vidjeh
moj grad
vidjeh ulicu
kojom sam hodio.
Nije ista
Prije je bila živa
disala
pjevala
mirisala
lijepa
Prije je bila
puna ljudi
veselih
radosnih
A gdje su
njene topole
Jesu li to parkovi
kad su mezari
njihovi obrisi
Proučih fatihu za one
koji se iskradoše iz
moje duše.
Krenuh dalje
pokraj Karadžoz-begove
i vidjeh molitvu
bogomolje
nevine
oskrnavljene
Humo više nije sam
ni Osman
Oko njih mezari
Alije, Omera, Osmana, Suada
Delije
Proučih fatihu
i za ove duše
Vidjeh ljude
Jesu li to ljudi
ili mrtve duše
u njihovim živim tijelima
Gdje im je
o, Bože
gdje im je ono
što su imali
Oni ne gledaju
kao ja
u porušenu ljepotu i
iskon



Ja gledam u svaki detalj
onoga što sam volio
o, Bože, što mi je hod težak
A ona kao da se trga iz
mojih grudi
Pritiskam je dlanovima
Ne dam da ne bude u meni
Gledam
Hoće li me neko od dragih
povući za rame
Gdje su, gdje su
svi oni s kojima sam
ulicama hodio
A sad sam idem ulicom
ka Mostu Starom
Razgledam sve ono
što su nekad znani i neznani
slikali i divili se
A šta će slikati sad
šta će ponijeti iz ovog grada
za uspomenu
Možda, kulu razrušenu
i čeljusti starca
što opet hoće
da spoji ljudske ruke
Na njegovim plećima
vječnost je bitisala dugo
do bolesnog uma
koji mu slomi kamenu vječnost
Ima li još pjesama o tvom braku
sa zelenom bistrinom
tvoje saputnice
Ima li hirovite ljutnje
bistre ljepotice
Ima li skakača
i letača
i šetača
To su moje ulice.

30.03.2008.

Ljubav

Ispred mene postoji nešto
čemu smrti nema
a rodilo se prije mene

Ona što ne umire svako je voli
ona što srcu pjeva je sveta
ona što cvjeta i rađa
što miri i svađa
ona što gori
i nikad ne izgori
postoji
u meni
u tebi
u njima
u starim
u mladim

Ona je kraljica
prisutna na svim igrama
zabavama i svetkovinama
ona je vatra bez plamena
ona je pjesma pjevana
neispjevana

Biće u godinama
stoljećima vijekovima
ona samo spava u dušama

1984. (Almanah Čuvari zvijezda)

30.03.2008.

Ko?

Ko razruši moje stanište
i pregazi moje strnište
bijeli labudovi
ili snjegovi
O  R  L  O  V  I

Gromovi, topovi
labudovi uginuli
snjegovi nestali
orlovi prestali
B  I  T  I

Strnište moje
i stanište
i ognjište
Tako bahato razoriše
kljunate strvine.

I urvine su omeli
da budu urvine

A tamo na horizontu
gomile spodoba
H  O  D  A
Slijepac ih voda
do tonulog broda
u ambis tamo.

30.03.2008.

Kamene riječi

Oprosti na snazi koja izvire
Iz mojih riječi
Kamenih riječi
Trune se u prah
Pregorki.

A moju dušu opasali sinđiri
Molitva u Nuru treperi
Umire plod zreli
A list uvehli
Griješnici smijeli
Gaziti htjeli.

Tako se priča ova
Od mojih riječi
Kamenih riječi
Topi u rijeku
Koja kroz tijelo teče.

A nemirno tijelo
Umire na kamenoj ploči
Gdje se sa čelom
Molitva završava...

30.03.2008.

Ja sam pjesmin drug

Evo me
dolazim
u vrijeme tvoje

matora pjesmo
isprošena
istrošena
vrijeme tvoje
pjesmo moja
nazdravimo
i neka vam zasviraju


1984. Almanah (Čuvari zvijezda)

29.03.2008.

Ispovjedanje dosadi

Motivi moji bili su one
emocije otkrivene
u boji mastila
A gdje je inspiracija

Priča je samo iluzija
i hir što vam priča
duša moja
od svega toga ja ostajem
ispovjedanje dosadi


1984. Almanah (Čuvari zvijezda)


29.03.2008.

Izbjeglice

Vrisak i stisak
zavežanj
i pogled sužnja
jecaj i grcaj
pogled u ognjište
uzdah

Staza bez putokaza
kuda li vodi
na gubilište
ili ka slobodi

Kolona i tišina noći
ni dan nije smion
hoće li djeca moći
kroz golgotu proći svoga putovanja

Šuma i kamen
mjesečina luta
i misao odluta
na prag življenja
mi dalje - kuda -

Strah i dah se sledi
a negdje u daljini sjedi
mir i dostojanstvo
naše prognanstvo
počiva u očima

Treba li djeci hljeba
s ognjišta
u daljini plamen
neko prozbori
muka naša gori
Treba li djeci vode
s izvora hladnih
Vi odrasli niste
ni žedni ni gladni

Noć, noć i zora
dalje se mora
snagom i bićem
samo naprijed
u nadanje
bićemo siti
i jelom i pićem


29.03.2008.

Hajrudinov most

Dolje na jugu gdje jug postoji
gdje se ljube kamene stijene
gdje kamena brda dozivaju mene
dolje su moje žive uspomene

Dolje je jedan kameni grad.

Kamene kule, most od kamena
Hajrudinov most, sinonim Mostara
Sruši se u rijeku, mržnjom vandala


Dolje je maj i behar bijeli
kada se srce na dvoje dijeli
dolje su najljepši plodovi zreli
dolje se voli i kamen vreli

Vadim iz vode mokre stijene
ja zidam most, on zida mene


29.03.2008.

Griješnik

Pijete noćas ovu tečnost plahovito
Trnje ne bode vaš hod
Tepisi ispod stopala.

Raširite ruke porocima ludila
Zar ne znate
Zar ne želite
Stat u sat
Pokajnika

Treba li vam ruka
Čista
Nevina
Da povede vašu savjest
Da vam se riječ pretvori
U hutbu ptica
Da vam ozračje bude
Rađanje Sunca i Noći
Kad se kruniše zvijezdama.

29.03.2008.

Zapis o zemlji

Tu si i ostaješ tu
k’o moja molitva
ko pogled moj
s mojom dušom srasla
djeci u krilu
usne ti zboriše
loša ti djeca
krilo razoriše
maćehi se prikloniše
Tu si, ostaješ tu
k’o moja molitva

Odhrani ih mlijekom
iz utrobe
a oni iz zlobe
zlotvori
zapališe tvoje tijelo
da gori
Tu si i ostaješ tu
k’o moja molitva

Zamutiše izvore bistre
krvlju djetinjom
napiše se njom
zvijeri
i mjesec bi htjeli
da požderu
Tu si i ostaješ tu
k’o moja molitva

Brda razoriše
podanike sokoliše
da ruše
Vjetru zabraniše
da puše
da prašinu slobodno
nosi
da prkosi
Tu si i ostaješ tu
k’o moja molitva


29.03.2008.

Ispod pitomih trava

Zašto ste vi moji
dotadašnji vrli
dozvolili da vas đavo grli
Z a š t o

Vi uzešte oštre sjekače
je li radi braće
kako ste zvali nas naivne

I razastrste kosti
ispod pitomih trava
kiša krvava
u vašim zjenama
S p a v a

Zašto ubiste
nevinost življenja

Je li poradi da pamtimo
da su bili
dotadašnji vrli
koji su nas braćom zvali
a zatim klali

Zatirali kosti
prosipali po mahali
A mi se rađali,
RAĐALI…



Stariji postovi